...Živimo kako i sanjamo - sami...

''Ne mozes natjerati nekog da te voli; sve sto mozes je biti neko koga se moze voljeti... ostalo je do osobe da shvati da si vrijedan ljubavi.!''

01.09.2008.

Iz knjige 11 minuta Paula Coelha :

.. cijeli sam život shvaćala ljubav kao neku vrstu prešutnog ropstva. To je laž: sloboda postoji samo kad je ljubav prisutna. Onaj tko se potpuno predaje, tko se osjeća slobodnim, voli cijelim svojim bićem.

A tko voli cijelim svojim bićem, osjeća se slobodnim. Zbog toga, unatoč svemu što mogu proživljavati , činiti,otkrivati, ništa nema smisla. Nadam se da će to , ubrzo proći da bih mogla ponovno tragati za samom sobom - u odrazu muškarca koji me razumije, koji mi ne stvara patnju.

Ali kakve to gluposti govorim ? U ljubavi nitko ne može smrviti nikoga;svatko je odgovoran za ono što osjeća, i ne možemo za to kriviti druge.

Osjetila sam se ranjenom kada sam izgubila muškarce u koje sam bila zaljubljena. Danas sam uvjerena da nitko ne gubi nikoga , jer nitko ne posjeduje nikoga.
To je pravo iskustvo slobode : imati najvažniju stvar na svijetu , a da je ne posjedujemo.

...Živimo kako i sanjamo - sami...
<< 09/2008 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

MOJI LINKOVI

Voljet ću je i nećemo imati ništa, je li joj to dovoljno? Voljet ćemo se rekla je ozbiljno, a to je mnogo, to je sve. Ništa mi drugo ne treba...
Nisu mi podigli spomenik i ime će mi uskoro biti zaboravljeno, ali sam volio nekog svim svojim srcem i dušom, a to je meni oduvijek bilo dovoljno...

Sva raznolikost, sva draž, sva ljepota života slaže se od svjetlosti i sjene...
Sve će proći gospodine... Ali kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?

Slijedi svoj san ma koliko on bio dalek i nesiguran jer snovi umiru kao ljudi, a znače više od života...
Uspio ju je prepoznati u gužvi, kroz suze neponovljiva bola što umire bez nje, pogledao ju je posljednji put zauvijek, očima sjajnijima, tužnijima; zahvalnijima no što ih je ikad vidjela u pola stoljeća zajedničkog života, i uspio joj je reći posljednjim dahom: Samo Bog zna koliko sam te volio... ( Ljubav u doba kolere - Marques )


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
27008

Powered by Blogger.ba