...Živimo kako i sanjamo - sami...

''Ne mozes natjerati nekog da te voli; sve sto mozes je biti neko koga se moze voljeti... ostalo je do osobe da shvati da si vrijedan ljubavi.!''

30.03.2013.

Marin

Pošto sam se nekako odlučila da ti ipak dopustim da proviriš u najdublje moga bića, moju davnu prošlost s kojom se ti trebaš suočiti molim te da je nikad više ne spominješ, bilo u smijehu ili u suzama. Uživaj čitajući moju unutrašnju borbu koja me ponekad opet rastuži kada je čitam, nadam se da će se isplatiti, trebat će ti puno vremena za sve drame. S ljubavlju...

26.08.2010.

Sve će proći gospodine ali kakva je to utjeha...

Malo je glupo da opet pišem nisam ni odavno a i ovo sve je više manje zaboravljeno. Nešto sam planirala napraviti blog sa lektirama iz srednje opširno napisanima ali mi i to oduzima puno vremena. Ne znam. i stvarno pojma nemam šta da pišem dok onaj kreten slika i pravi nam kavu... ma ništa ugl pozdravljam sviju i željela bih da svi znaju da sve prolazi, da se ljudi mijenjaju pogotovo u ovim godinama. Čak ni prijatelji nisu prijatelji. a sad papa

04.12.2008.

Ujedno tuga i sreća - ljubav...

Svaka moja riječ samo je jedan jecaj u tišini, u pustinji koju nazivamo snovima, tako prazno.... Ljubav u mom a i u životu mnogih drugih predstavlja mnogo, ljubav je sve, proizvod smo ljubavi, ponekad samo strasti... Ali zbunjuju me te misli jednoga muškarca, kojeg očigledno voliš, on to isto tvrdi ali kako da znaš da nisi samo u klopci koju nazivamo strast i da ćeš kadtad izbljedjeti, poput stare slike ili riječi koje  postupno zaboravljaš... Nikad neću moći reći da me voli, jer znam, ne voli me, samo mu nedostaju moje suze, nedostaje mu moja bol kojom se hrani, ali ja se i dalje ne predajem u borbi nazvanom ljubavlju,,, Jednog dana će naći ljepšu - znam, pametniju - možda ali sigurno ne jedinstveniju,,, jer jedno sigurno znam, moja bol je ta koja ga oživljava, moje misli su te koje mu omogućuju da žive, moj stav je taj što mu budi strast... znam, nikad me neće voljeti, ali bez mene neće znati postajati....

10.11.2008.

When you can live forever, what do you live for???

What would you do if your reason for being didn't want you anymore.? Would you still risk everything to save them??



10.11.2008.

Ne stoj nad mojim grobom i ne plači, ja nisam tu - od smrti sam jači....

Ne znam šta me uopće navelo da nešto napišem na svoj blog, vjerovatno puka dosada, a ne znam ni što bi drugo moglo biti... ako nastavim pisati dalje o svome životu, vama, dragi čitatelji, neće biti zanimljivo, jer i sama znam kako i ne prestavlja neku super zanimaciju čitanje života drugih ljudi... s toga ću samo ostaviti jednu indijansku pjesmu, i neku sliku da ako vam se svidi da je možete skinuti =) ....

Ne stoj nad mojim grobom i ne budi tužan,
Ja nisam tamo; ja ne spavam
Ja sam tisuću zahuktalih vjetrova
Ja sam dijamantno svjetlucanje snjegova
Ja sam suton iznad zrela žita
Ja nježna sam jesenja kiša
Kad jutrom se budiš u tišini
Ja sam hitra živost u visini
tihih ptica u krugovima što lete
Ja meka sam svjetlost zvijezde svake
Ne stoj nad mojim grobom i ne plači
Ja nisam tamo, od smrti sam jači

23.10.2008.

Muškarac oprašta i zaboravlja, žena samo oprašta....

Prošlo je veoma mogo vremena otkako nisam pisala,. Došao je trenutak kada bih željela iznjeti nešto loše iz sebe i nastaviti dalje, koračajući uzdignute glave ne obazirući se na tugu koja me prati kao starica koja prodaje karanfile u restoranu, ako joj obratiš i malo pozornosti ona te se neće kaniti dok ti ne proda sve karamfile, a nikad ne zaboravlja svoje stare mušterije.... Moj život nije nešto buran, prate me kojekakve nedaće koje zahvaćaju svakoga... Mogla bih reći da opet volim ali strah proždire moju dušu, polako, krvoločno, poput same ljubavi.... Teško je imati povjerenje u nekoga tko te povrijedio do krajnih granica, , , Nije baš da imam neku osobitu inspiraciju večeras, samo kratim ove tako vrijedne sate, sate bez njega pokraj mene ostavljene da patim,,, I nadam se da ne bježite od ljubavi, dragi čitatelju, očekujte je raširenih ruku da joj odmah prionete u zagrljaj, jer bolje je voljeti i biti sretan, ma koliko dugo, vrijeme nije važno i da na kraju patite, to se uvijek dogodi, nego da bježite od same ljubavi, bojeći se te patnje na kraju ne shvaćajući da tek tako patite, ne sjećajući se onog trenutka '' volio/voljela sam, i nikad nisam bio/la više sretan/a'' .... ..... .... . ...

26.09.2008.

Ovo je istina o istini... boli... .... ..... .... Zato i lažemo....

Odavno me neka rečenica nije više rastužila od ove gore navedene.... Jer  zapravo je i tako,  želimo da saznamo istinu želimo da znamo na čemu smo odnosno gdje smo, a kad dobijemo tu istinu ona nam donese bol, nešto potpuno drukčije od onoga što smo očekivali, a k tome nas još usmjeri na neki put bez smjera, totalno se izgubimo... uvijek kada je riječi o istini sjetim se onoga trenutka kada sam zapravo odlučila otvoriti ovaj blog, koji služi da izbacim sve loše iz sebe, zato ću opet ispričati svoju priču, nek zauvijek krasi moje noćne more... Bilo je to prije otprilike godinu i 3-4 mjeseca kad me prvi put poljubio, nije bilo neke mudrosti prije toga niti nekih sastanaka niti smo se poznavali od ranog djetinjstva ali svejedno sam znala da ima nešto u njemu, nešto što drugi nemaju, ahh da svi će to reći za svoga... teško ga je nazvati mojim...i tako te večeri 01.06.2007. godine mi prohodamo, što da kažem osim da sam ga tim prvim poljupcem zavoljela, nakon toga voljeh ga još više, a svakim dahom moja ljubav bivala je veća, on to nije primjećivao... zapravo, kad bolje zamislim jest, primjetio je, iskoristio je to... Šta da kažem, govorio je da me voli, da ljubav njegova nema granica, moje srce je raslo svakom njegovom rječju, svaki njegov dah povećavao je tu ljubav, ljubav koju sam smatrala savršenom, čistom. Ulio je neki osjećaj u meni, neki osjećaj da sam voljena, a sama sam voljela, smatrala sam da ništa ne može razrušiti našu ljubav, smijala sam se ovakvim pričama poput ove ili nekim nepotrebnim savjetima kako sam tada mislila, to je bilo ne tako davno... Sve me to jednako boli kao onoga dana kad sam zadobila prvu ranu... I tako je prošlo godinu dana otkako smo skupa, svi znaju koliko sam ga voljela, govorila sam da ću umrijeti bez njega, da neću moći disati da ću se ugušiti u suzama... Onda 07.06.2008. godine na njegov rođendan koji je bio u subotu odnosno dan prije, srce mi je stalo. Trebala sam te večeri u petak izaći s njim vani, ali rekao je da ne može, tako da sam izašla sa svojim prijateljicama, šetajući korzom on s nekom curom, prijateljica mu je to znam, ali rekao je da ne može vani, plakala sam, srce mi se slamalo. Došavši kući nisam mu odgovarala na poruke, na početku, a nakon toga je poslao da je gotovo, jednostavno tako iz čista mira, nakon što mi je rakao sto puta da me voli nakon svega onoga. Pitala sam ga zašto rekao mi je da me nikad nije volio, NIKAD.... Moje srce je po prvi put puklo jer ga jako voljelo... jer ga jako voli....sutra uvečer u gradu pitao me da se pomirimo nakon sve patnje toga dana i nakon grozota što mi je pisao u porukama te večeri, a moje srce je odlučilo da mu oprosti... Nakon mjesec dana ista stvar, rekao je da me nikad nije volio ali ovaj put licem u lice, srce mi se drugi put razlomilo... Iste te večeri nazvao me na mobitel, plakao te ponavljao kako me voli, moje srce mu odlučilo po drugi put oprostiti.... Nakon toga tjedan dana treći prekid,  sviđala mu se druga.... Rekao da me nikad nije volio.... Mjesec dana poslije izrizo se zbog mene....

25.09.2008.

Sada znam kako odsutnost može biti prisutna, poput oštećenog živca, poput tamne ptice... Volim te, uvijek.

Ne uvidjevši ni najmanju mogućnost da ću se izvući iz sranja u kakva sam se uvukla i upasti u još dublje emocijonalne probleme to se naprosto dogodilo. Što bi drugo mogla raditi 16-ogodišnja djevojka koja je za cilj svoga postojanja postavila ljubav i bogatstvo koji nikako ne idu zajedno. Gledajući druge ljude oko sebe ne prepoznajem ni ona poznata lica, pa kako to? Ne krivim njih, nisu oni drukčiji samo se ja s vremenom mijenjam, kolutam očima kad mi je dosadno umjesto da pomno pratim praveći se da me zanima... Idealan je onaj dan u kojem propadne svaki sat u školi, ono kad znaš imaš predmet kod Sajme, a ono nje nema pa odeš na fuku u lennon... Onda evo vratim se u stvarnost, obratim pozornost na gore navedeno i zapitam se kad je meni to ljubav i bogatstvo bilo važno, ma nikad ovo drugo, a ovo prvo mogu samo da kažem jako jako... I evo sad buljim u onu plavu crtu dolje i pitam se zašto mi je msn upaljen kad sam stavila da me nitko ne vidi? Ma čudni smo mi ljudi, ali smo ljudi i ljudi smo da... I ne znam kakva je povezanost ove gore poruke sa ovim što pišem, zapravo je i nema, ali eto Marquez je Marquez, o da ono volim te, hmm svi ljudi koji bi to trebali znati znaju s moje strane, ne sekiram se za sebe, nikad zapravo i nisam bila važna,,, KizZy ...,,,

19.09.2008.

Najgore je u tuzi se sjećati sretnih dana...

Teško je to kad izgubiš nekoga u životu, taj gubitak nije uvijek usko povezan sa smrću, ovaj gubitaj je duševan. Često kada promatram ljude u svojoj okolini osjećam kako sam drukčija, ne dopirem u njihov svijet. Uvijek sam osjećala nešto što nikad nisam znala opisati, ne tražim da mi pomognete, samo tražim da me shvatite. Osjećam neki mrak u sebi, nije onaj mrak koji potiče na samoubojstvo ili slično, to je nešto drugo, neki nedostatak, nešto što me progoni. Iz noći u noć moje lice prekriveno suzama, nitko nije svjestan, nitko ne zna što sam, ne znam gdje pripadam, Ahh da mi je vratiti bar jedan dan one neponovljive sreće. Poželim da mogu odletjeti, da zaboravim sve brige, da stvorim nešto što će se nazivati vlastitim identitetom, nitko ne zna kako je biti... ja.... Jer nešto nedostaje duboko, duboko u mom srcu...

15.09.2008.

I što pogledam sve je pjesma i čega god se taknem sve je bol...

Nagle promjene raspoloženja prate me ovih dana, sve moje misli poput vjetra koji dolazi tako brzo kao što i odlazi.... Svaka misao prati drugu misao... Ne znam više šta je istina, a šta iluzija, kao u nekom labirintu tragam za izlazom, ali svaki put iznova završim u središtu toga nemogućeg puta vraćajući brigu prošloga dana.., zapitam se tada, gdje je izlaz i da li uopće postoji za osobu izgubljenu poput mene, u tami ,,, sama,,, Uvijek je bilo da je ljubav najvažnija, još uvijek sumnjam u te riječi, jer kako je moguće da udaljenost uništi ljubav, koja kako kažu ne poznaje granice... Svaki dan se iznova razočaram...Često razmišljam o njemu, često budem s njim, moja prva ljubav, svaka misao je on... svaka misao je ona, e da barem zna koliko me sve boli, sve ovo je neshvatljivo, uvijek govori kao me voli ali u dubini svoga srca osjećam neku prazninu, prazninu koju mi je on nanio, on koji se uvijek iznova vraća i uvijek iz početka odlazi... Zahvaljivam Bogu što ga nisam izgubila, jer znači mi mnogo i puno više, neka mi oproste ali ne mogu da ga zaboravim... Sinoć sam razmišljala o večeri prošlog ljeta, još uvijek osjećam miris one noći. Proveli smo je setajući po groblju, iako se nevrijeme spuštalo, a i jezivi grobovi nisu ni malo manje bili blagi prema nama odlučili smo i dalje ostati, šetati po tom poprilično strašnom ali iako nevjerovatno romantičnom mjestu, bar za curu poput mene. Noć je potpuno pala, mjesec se jedva vidio iza oblaka te odjednom vjetar je počeo da njiše grane, nebo je počelo da blješti kao kad kakav fotograf želi otkriti čari noći... Kapija počela da škripi, vjerovatno duhovi koji upozoravaju na toplu ni malo milosrdnu kišu koja slijedi, i odjednom prolom oblaka. Željela sam ostati još malo u njegovom zagrljaju, s negovim usnama na mojim usnama, ali duhovi groblja, probudili su se te počeli pjevati svoju pjesmu osvještivši nas situacije u kojoj se nalazimo... Još uvijek u polutami sjećam se njegovih riječi ' volim te ' .... možda je sve bila iluzija....

14.09.2008.

LJUBAV JE...


          Ljubav je kad posudim od tebe 12 kuna
          Za plavi oglasnik
          Pa u njemu potrazim posao
          A ne potrosim ih na 2 kave ili pivu
          Ljubav je kad ne gledam
          Tvoje roditelje s gadjenjem i sutim
          Nego imam jaja bit pred njima
          Jer znam da me volis
          Pa ces ih sterat u kurac
          Ako ce ti srat zbog mene


          Ljubav je kad se ne bojim
          Da ces me ikad ostavit
          Iako bih tu opciju smatrao
          Apsolutno shvatljivom
          Ljubav je kad ti ne dodjem
          U 5 ujutro iznimno pijan
          I kazem da sam slupao auto
          I tako ostanem pijano smrdit
          Dok ne odes na posao


          I ne operem sudje ujutro
          Jer me boli glava
          Pa ga moras oprat ti
          Kad dodjes s posla
          Ljubav je kad na tebi volim
          Sva sranja koja mi se inace gade
          I radi kojih bi neku drugu
          Promptno dekapitirao
          Motornom pilom stihl


          Ljubav je kad ti znas koliko sam glup
          I nije da me samo volis i zanemarujes to
          Nego te ne jebe to pol posto
          I guba ti je imat takvog kripla
          Pored sebe
          Ljubav je kad kazes da te zagrlim
          A ja to ucinim
          Bez da kazem, jos samo malo bum na netu
          I tako zagrljeni zaspemo
          Istovremeno, bez da razmisljam
          Kaj sam propustil tim zagrljajem
          Jer se stignemo grlit i sutra


          Ljubav je dok glumim
          Malu retardiranu zirafu
          I totalno sam glup
          A ti se smijes
          Jer razumijes da sam
          Jebena retardirana zirafa
          Ljubav je kad sa mnom igras wormse
          I ne ide mi toliko na kurac to
          Kaj ti moram narihtat
          Neograniceno vrijeme poteza
          A znam da nikad neces naucit
          I svejedno mi je
          Ljubav je kad me pustas
          Da se ganjam po gradu
          Ko zadnja seljacina
          I na moju glupu facu
          I na pitanje 'timater sam najbrzi, si vidla?'
          Me samo steras u kurac il velis 'aha'
          I nasmijes se


          Ljubav je kad te probudim
          Glomaznom erekcijom i poljupcem
          A ti ne kazes
          Smrdi ti iz usta
          I ja bih jos malo spavala

11.09.2008.

Savršeno


Your cruel device
Your blood, like ice
One look could kill
My pain, your thrill
I want to love you but I better not
Touch (dont touch)
I want to hold you but my senses
Tell me to stop
I want to kiss you but I want it too
Much (too much)
I want to taste you but your lips
Are venomous poison
Youre poison running through my
Veins
Youre poison, I dont want to
Break these chains
Your mouth, so hot
Your web, Im caught
Your skin, so wet
Black lace on sweat
I hear you calling and its needles
And pins (and pins)
I want to hurt you just to hear you
Screaming my name
Dont want to touch you but
Youre under my skin (deep in)
I want to kiss you but your lips
Are venomous poison
Youre poison running through my veins
Youre poison, I dont wanna
Break these chains
Poison
One look could kill
My pain, your thrill
I want to love you but I better not
Touch (dont touch)
I want to hold you but my senses
Tell me to stop
I want to kiss you but I want it too
Much (too much)
I want to taste you but your lips
Are venomous poison
Youre poison running through my
Veins
Youre poison, I dont wanna
Break these chains
Poison
I want to love you but I better not
Touch (dont touch)
I want to hold you but my senses
Tell me to stop
I want to kiss you but I want it too
Much (too much)
I want to taste you but your lips
Are venomous poison, yeah
I dont want to break these chains
Poison, oh no
Runnin deep inside my veins,
Burnin deep inside my veins
Its poison
I dontt wanna break these chains
Poison

09.09.2008.

Evo nešto veoma smiješno ako imate vremena pročitajte :

Radi se o èuvenim zadaænicama legendarnog èetvrtog A bjelovarske gimnazije.
Prije koju godinu dana objavljene su u medijima, ali nisu izgubile na aktualnosti. Mislite li da ne vrijedi gubiti vrijeme na èitanje ove zadaænice vi ste definitivno moron i imbecil. A sad idemo, ovo je samo prva u seriji zadaænica koje kanimo objaviti.


        ZADAÆNICA FILIPA GAŠPARA (08.11.2001)

                        Gdje Leje se kupusa zbiše
                      I zora ih rumenom vodom zali
                            Zeleno vime siše
                           Materi kleniæ mali

           “Moj doživljaj poezije Sergeja Jesenjina”

        Vrlo je teško objasniti pjesmu poput ove. No to ipak nije problem samo ove pjesme nego opæenito svih pjesama Sergeja Jesenjina. Buduæi da sam veæ napisao ovu pjesmu na poèetku, lako je zakljuèiti da æu se u ovoj zadaæi usredotoèiti upravo na nju.
Prvo æu napisati ponešto o svojim razlozima zbog kojih sam odabrao ovu pjesmu. Sve je poèelo kad sam danas došao u školu i saznao da pišemo školsku zadaæu iz Hrvatskog. To mi je probudilo sjeæanja na prošli sat Hrvatskog kada je profesorica najavila pisanje, ali ja sam oèigledno zaboravio. No dobro. Neposredno prije Hrvatskog imali smo sat filozofije na kojem mi je moj prijatelj i suradnik Josip dvornik rekao da ima nekakvu knjigu od Jesenjina. Ta vijest me je iznimno obradovala zbog toga što sam u toj knjizi prepoznao materijal za svoje novo djelo iliti ovu zadaænicu. No dobro. Moram priznati da sam prelistao cijelu knjigu koja je puna Jesenjinovih pjesama. U poèetku sam planirao odabrati pjesmu sluèajnim otvaranjem knjige ali bih uvijek otvorio neku dugaèku pjesmu, pa sam naposljetku odustao od te metode “Sluèajnog odabira”. Tada sam krenuo u potragu prema naslovu. Pokazalo se da ima desetak pjesama sa vrlo zanimljivim naslovima ali i velik broj onih bez naslova. Prvo moram napomenuti da su ove sa zanimljivim naslovom sve dugaèke pa sam bio prisiljen odustati i od toga. Preostalo mi je jedino da obradim pjesmu bez naslova. Izbor je pao na ovu koja se nalazi iznad naslova ove zadaæe. Zašto? Iskreno reèeno glavni (i jedini) razlog je njezina dužina. Zauzima samo èetri reda u knjizi, pa tako i u mojoj bilježnici. Pjesma je vrlo nerazumljiva za mladog mladiæa poput mene. No unatoè tome ja æu pokušati opisati svoj doživljaj ove pjesme. Kao prvo, ova pjesma govori o nekakvom kupusu i to je ustvari jedino što ja razumijem u njoj. Sada æu pokušati obraditi svaki stih zasebno.Tako æu možda uspjeti shvatiti znaèenje cijele pjesme u ukupnosti. Prvi stih: Gdje leje se kupusa zbiše. Što reæi o ovom stihu? Kao prvo, ne znam šta su leje. To me podsjeæa na rijeè aleje, što su ustvari nekakve ulice, pa onda pretpostavljam da su to ustvari redovi kupusa. Veæ sam nešto postigao; preveo sam prvi stih. Gdje redovi kupusa se zbiše. Sada je krajnje vrijeme da prijeðem na drugi stih koji glasi: I zora ih rumenom vodom zali. Moram priznati da mi je ovaj stih razumljiv. Govori vjerovatno o tome da je kupus vlažan od rose pa izgleda rumeno kada je u zoru izložen prvim zrakama sunca koje dolaze iz smjera Japana. Još jedan stih je riješen ali èinjenica je da stvari sada postaju gadne zbog toga što su preostala dva stiha stvarno ružna. Treæi stih: Zeleno vime siše. Šta bi sad to trebalo znaèiti? Vime imaju krave, koze, ovce…, ali kakve to veze ima sa kupusom. Još piše i da je to vime zeleno, što je apsolutno nemoguæe. Recimo da sam sada gotov sa ovim stihom, ali kao da i nisam zbog toga što sam doživio potpuni debakl u pokušaju objašnjavanja ovog stiha. Nisam baš optimist u sluèaju prevoðenja iduæeg stiha ali barem æu pokušati, zato da ne ispadne da nisam hrabar. Èetvrti, a samim tim i zadnji stih glasi: Materi kleniæ mali. Svaka normalna osoba æe bez veæih problema zakljuèiti da je ovaj stih abnormalan i deformiran i da ga ne može nitko prevesti. Vrijeme je da nešto napišem nešto o ovoj pjesmi u njezinoj cjelokupnoj obuhvatnosti. Ova pjesma je dosta nerazumljiva. Što je uzrok? U knjizi piše da je ovu pjesmu preveo neki Golob. On je ovu pjesmu tako dobro preveo da ja imam osjeæaj da bi ju mnogo bolje razumio na Ruskom jeziku. To je pomalo žalosno. (*) Žalosno je i to što sam veæ malo previše napisao o Jesenjinu pa se nisam uspio osvrnuti na probleme u svijetu, i u Bjelovaru, u zadnje vrijeme. Što bi Jesenjin rekao da vidi što se sada dogaða? Bombe padaju na sve strane, Antrax na svakom koraku. No to su ustvari manje važne stvari za èovjekov opstanak. Važno je to što se Ðordan vratio na parket. No to ima i svojih negativnih strana. Opet æe vrtoglavo porasti prodaja Ð-ordanovih tenisica (ovako je rastavio rijeè Ðordan, op.a.). Svi znaju zašto je to loše. Postoji i dobra strana napada na Afganistan. Tamo je donedavno glavna grana proizvodnje bila proizvodnja droge. Sad se talibani ne mogu koncentrirati na to. U Bjelovaru se u zadnje vrijeme gradi obilaznica. Svi ljudi imaju barem jedan bubreg, a ako ne onda nisu ljudi. Kada su bubrezi bolesni onda se ide na dijalizu. Gadno je kad ni to ne ide. U prošlu srijedu su u ROCK KLUBU svirali narodnjaci – srpski. Ja sam malo bio tamo i nije mi se svidjelo. Bila je živa muzika. Pjevaè je izgledao ko Haris Ðinoviæ samo što nije bio inteligentan poput njega. Sada æu navesti pjesmu Harisa Ðinoviæa:

                           Ostarit æu, neæu znati
                            Dal’ æeš zamnom
                                 Zaplakati
                             Ko ja za tobom

Ova pjesma je takoðer u èetri reda ali je mnogo razumljivija od Jesenjinove. Iz toga se može zakljuèiti da je Haris Ðinoviæ bolji pjesnik od Jesenjina.
U samom završetku moram istaknuti moj krajnji dojam o Jesenjinu, ovoj pjesmi i cjelokupnom njegovom opusu. Pjesme bi odlièno zvuèale kada bi bile uglazbljene uz harmoniku. Da je Jesenjin još živ mogao bi pjevati u duetu sa Džinoviæem. Kladim se da bi to bio svjetski hit. No šalu na stranu (*). Jesenjin je jedan od najveæih pjesnika svih vremena, ako ne i najveæi, i to nitko ne može osporiti, a kamoli ja. Ja sam svjestan da ova moja zadaæa baš i nije uspjela ali zato sam oznaèio zvjezdicama(*) koji djelovi ustvari i nisu njen sastavni dio. Ti djelovi su umetnuti zbog mojeg osobnog zadovoljstva.  To æu sada objasniti. Ja doma imam sve svoje zadaænice i uvijek kad sam tužan proèitam ih, te sam odmah bolje raspoložen. Molim vas da mi ne date 1.

OCJENA: NEDOVOLJAN (1)

A ovako je zadaænice bjelovarskih genijalaca komentirala njihova "retardirana" profesorica hrvatskog jezika Dubravka Veseli:

"Pa ovo što vi radite i pišete nije normalno. Ta vaša djela su monstruozna, nevjerovatna. Kad ja to èitam, pomišljam da li se vi meni rugate kad pišete ovakve gluposti i nebuloze... Morbidna i monstruozna razmišljanja... Nevjerovatno..."  

09.09.2008.

La societe? C est caverne.La sortire-c est la solutid. Društvo je zatvor,a izlazak je samoća.


Mladi Noah: „Najdraža Allie, noćas nisam mogao spavati, jer znam da je između nas gotovo. Nisam više ogorčen, jer znam da je ono što smo imali stvarno. Ako se jednom u dalekoj budućnosti opet sretnemo, nasmijat ću ti se sa veseljem i sjetiti kako smo proveli ljeto pod krošnjama drveća, učeči jedno od drugog i rastući zajedno u ljubavi. Najbolja ljubav je ona koja probudi dušu i pomogne nam da postignemo više, koja upali vatru u našim srcima i donese mir našim mislima, a to je ono što si ti meni pružila. To je ono što se nadam da sam dao tebi zauvijek.“
Noah: „Ja nisam nitko poseban, to sam siguran. Ja sam običan čovjek, sa običnim mislima i živim običan život. Ne postoje nikakvi spomenici dignuti u moju čast, a moje će se ime uskoro zaboraviti. Ali, volio sam nekog sa cijelim svojim srcem i dušom, a meni je to uvijek bilo dovoljno.“
Mladi Noah: „Pa, to je tako, mi se svađamo... Ti meni reci kad sam arogantna budala, a ja ću tebi reći kad si dosadna gnjavatorica. Pa, neće nam biti lako. Ustvari, bit će dosta teško. Morat ćemo radit na tome svaki dan, ali ja to želim, jer želim tebe. Želim tebe cijelu, zauvijek, ti i ja, svaki dan.“
Duke: „Nisu se baš slagali o puno stvari. Ustvari, rijetko su se slagali oko ičega. Prepirali su se neprestano i izazivali međusobno svaki dan. Ali unatoč svojim različitostima, imali su jednu stvar zajedničku: bili su ludi jedno za drugim.“

 
   




08.09.2008.

I ON JE PROPLAKAO,AL' BILO JE KASNO"

Vrijeme je presporo za one koji cekaju, prebrzo za one koji se boje, predugo za one koji tuguju, prekratko za one koji se raduju, ali za one koji se vole, vrijeme je vjecnost...


Sad neću pisati nikakve pjesme nit išta, vrijeme je da se ispušem xD ... Ok, šta da kažem, osim da ljubav nekim dijelom ne postoji tj, postoji u izvrsnoj mjeri, 7 - 10 godina maksimalno, znam da će mnogi reći kako je to glupo ali tako je.. . Čemu sve oni romani? Dovoljno sam ih se načitala, a nigdje nisam ništa slično vidjela, dobro moram priznati voljela sam, previše sam voljela, ali koliko dugo i da li volim još, tko će to znati, ne znam ni šta je ljubav. Ja čekam neko drugo vrijeme, čekam svoje vrijeme, njegovo vrijeme, čekam nas, ili pak,... ne želim više pisati, moje misli nek budu duboko zaključane, nitko, nitko mi ne može pomoći da se nađem... =(
07.09.2008.

Ponekad pjesme znače više nego bilo što drugo, očima vidljivo, rukama dohvatljivo...

Go ahead as you waste your days with thinking
When you fall everyone stands
Another day and you've had your fill of sinking
With the life held in your...
Hands are shaking cold
These hands are meant to hold

Speak to me, when are you gonna keep it strong
Move along, move along like I know ya do
And even when your hope is gone
Move along, move along just to make it through move along


move along



So a day when you've lost yourself completely
Could be a night when your life ends
Such a heart that will lead you to deceivin
All the days held in your...
Hands are shaking cold
Your hands are mine to hold

Speak to me, when are you gonna keep is strong
Move along, move along like I know you do
And even when your hope is gone
Move along, move along just to make it through
Move along
(Go on, go on, go on, go on)
when every thing is wrong, we move along
(Go on, go on, go on, go on)
when every thing is wrong, we move along
along, along (we move along),along

[Softly:]
When are you gonna keep is strong
Move along, move along like I know ya do.
And even when your hope is gone
Move along, move along

[Loudly:]
Just to make through,
When are you gonna keep is strong
Move along, move along like I know ya do.
And even when your hope is gone
Move along, move along just to make it through
[x2]

Move along(Go on, go on, go on, go on)
Right back what is wrong
We move along (Go on, go on, go on, go on)
[simultaniously]
[Fade out]

06.09.2008.

Evo još jedan kratak post, uzela sam ovo od neke druge blogerice ali mi se baš potrefilo :

Svojim mislima stvorih mit o tebi..
u kojemu polagano izgorje zar srca mog...
zao mi sto si stih..
zao mi sto su nam
date mnoge uloge
cesto pogresne...
Svojim mislima stvorih mit o tebi..
u kojemu polagano izgorje zar srca mog...
zao mi sto si stih..
zao mi sto su nam
date mnoge uloge
cesto pogresne...

04.09.2008.

"Znam tko sam i ne tražim da budem shvaćena"

"Ni jedan covjek nije Otok, sasvim sam za sebe; svaki je covjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako more odnese grudu zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt, posjed tvoga prijatelja ili tvoj vlastiti; smrt svakog covjeka smanjuje mene, jer  ja sam obuhvacen u Covjecanstvu; i zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni; Tebi zvoni."

John Donne, u uvodu knjige Ernesta Hemingveja

 " Kome zvona zvone"

03.09.2008.

...jer priča završava kad umre onaj koji jedini može ispripovjediti njen kraj...

Kada ti želim anđela tame, to ne znači da želim da oko tebe i u tebi zavlada tama, ne. Želim ti da te posjeti anđeo i - prati te u tvojoj tami. Jer, ponekad nas, htjeli mi to ili ne - obuzme tama. Nekoliko puta tama i ovlada nama. Odjednom postajemo tmurni. Često niti ne znamo odakle nam ovi crni osjećaji. Kada razmišljamo o budućnosti, sve vidimo crno. Ne znamo kako dalje. Kada razmišljamo o prijateljstvu, o svojemu braku, kao da smo se našli pred tamnim oblakom. Sve postaje prijetnjom. Plašimo se da nikad nećemo izaći iz te tame. I ako je vjera prije bila svjetlo na tvojemu putu, može se dogoditi da i vjera u tebi potamni, da se i sam Bog sakrije u tami koje obuzima tvoje srce...

Mnogi ljudi danas pate od depresije. U depresiji je sve crno. Sve čemu se čovjek prije radovao, sada mu izmiče iz ruku.
Imamo osjećaj da sjedimo u nekoj mračnoj jami iz koje nema baš nikakvog izlaza. U toj tami ne osjećamo ni same sebe. Tu je sve besmisleno, bezosjećajno, mračno. Tu više ne dopire svjetlo ljudske ljubavi. Do nas ne dopiru ni najdobronamjernije riječi. Riječi ljubavi postaju prazne. Riječi koje me žele savjetovati nemaju nikakvog učinka. Čujem ih, da, ali ih ne razumijem. Ništa mi ne govore, naprosto - ne dopiru do mene.

Mnogi koji žele izvući nekoga iz te njegove mračne jame doživljavaju nemoć da bilo što postignu. Tu se mora pojaviti neki anđeo koji ce sići u tu neprozirnu tamu i čovjeku u njegovoj noći pružiti ruku.

Takav anđeo se ne smije bojati te tame. On se mora uzdati u to da ne pada u mračni ponor, nego je pridržavan.
Potrebna nam je hrabrost da siđemo u mračnu jamu i budemo uz one koji u njoj sjede.

Anđeo tame je ujedno i anđeo noći. To je anđeo koji nam progovara u snu.

"Noću želim razgovarati s anđelom, priznaje li moje oči", piše Rilke u jednoj svojoj pjesmi. Kad više ne znamo kako dalje, kada do nas ne dopiru riječi drugoga, tada nam san može donijeti preobrazbu. Naš duh odjednom ponovo ozdravlja.

Želim da te posjeti anđeo noći i u snu ti pokaže sljedeće korake koji će ti pomoći izići iz mraka i povesti te na put slobode i ljubavi.

03.09.2008.

Ahh ta sjećanja...


Negdje duboko u srcu, tuga ne prestaje da sja, voljela ga više od života, umirala za njega...

03.09.2008.

U jednom romanu ima više ljubavi nego u jednom velikom gradu. Jovan Dučić

Odjednom kao da se nešto prelomilo u meni, kao da je dio u meni davno izgubljen isplovio gore... Ne znam šta je to, možda samo bol ili je to ipak nešto dublje, jače čak i od same patnje... Njegove oči, daleko je bio od nje... Sva ostrva nade odavno su potonula, nije više bilo spasa, zar su sve ljubavi tužne, pitala se na kraju.  Riječi nisu potrebne, sve se vidi u očima, ali kako da ih vidi kada su miljama daleko, pripadale su drugoj, njegove oči, njegovo srce, pripadao je drugoj... Pripadala je drugom... Daleko su bila njihova srca, daleko njihova tjela, kako da ponovo vidi njegove oči kada su se gubile u njoj ???

02.09.2008.

Nemam inspiracije - ostala bez teksta - doslovno

Samo jedna ljubav je prava... Samo jedna je Prava ljubav!

02.09.2008.

"Himna ljubavi''


Plavo se nebo na nas može srušiti
i zemlja se na nas može stropoštati.
Nije važno ako me voliš.
Fućka mi se za čitav svijet.
Tako dugo dok mi ljubav oplakuje jutra,
dok moje tijelo trepti pod tvojim rukama,
ne postoje problemi dok me voliš,
ljubavi moja. 
Ići ću do nakraj svijeta,
u plavo ću se obojiti,
ako ćeš ti to od mene tražiti.
Skinut ću mjesec
i ukrasti sreću,
ako ćeš ti to od mene tražiti.
Zanijekat ću domovinu,
zanijekat ću prijatelje,
ako ćeš ti to od mene tražiti.
Mogu mi se smijati,
ja ću sve učiniti
što ti budeš tražio. 
Ako te jednoga dana
život otrgne od mene,
ako umreš i budeš daleko od mene
nije važno ako me voliš.
Jer, i ja ću umrijeti.
Cijela će vječnost biti naša.
U nebeskom plavetnilu nema problema.
Ljubavi moja,
vjeruješ li da postoji Ljubav? 

Bože, neka svi koji se vole ostanu zajedno!

01.09.2008.

Iz knjige 11 minuta Paula Coelha :

.. cijeli sam život shvaćala ljubav kao neku vrstu prešutnog ropstva. To je laž: sloboda postoji samo kad je ljubav prisutna. Onaj tko se potpuno predaje, tko se osjeća slobodnim, voli cijelim svojim bićem.

A tko voli cijelim svojim bićem, osjeća se slobodnim. Zbog toga, unatoč svemu što mogu proživljavati , činiti,otkrivati, ništa nema smisla. Nadam se da će to , ubrzo proći da bih mogla ponovno tragati za samom sobom - u odrazu muškarca koji me razumije, koji mi ne stvara patnju.

Ali kakve to gluposti govorim ? U ljubavi nitko ne može smrviti nikoga;svatko je odgovoran za ono što osjeća, i ne možemo za to kriviti druge.

Osjetila sam se ranjenom kada sam izgubila muškarce u koje sam bila zaljubljena. Danas sam uvjerena da nitko ne gubi nikoga , jer nitko ne posjeduje nikoga.
To je pravo iskustvo slobode : imati najvažniju stvar na svijetu , a da je ne posjedujemo.

01.09.2008.

Opet neka pjesma...

Volim te. Ne volim te.

/ I zapamti odmah na početku:
Radije bih s tobom bez hrane i vode na pustom otoku okruženom vulkanima,
Nego s njim sa zlatom i vilama u najljepšim zemljama /


Ruže u mom dvorištu i ovog proljeća bile su crvene,
Lišće sa oraha i ove jeseni otpast će,
Ne dragi, u ovo doba ne gubiš me.
Još.

/ I zapamti prije svršetka:
Samoća me neće ubiti,
Već će me gužva ugušiti /


I ubit ću svaku pčelu koja bude zujala da te ubode,
I nahranit ću svaku lutalicu koja mi pred kućom bude lajala,
A ti ćeš, dragi, samo moći gledati.
Zasada.
31.08.2008.

Ovo sam iskopala na blogu svoga prijatelja

Sleep my child

Close your eyes, don´t mind the shadows
They´re just a trick of the candlelight

Sleep my child

Take my hand, I´ll lead you to the dreamland
Don´t cry, it will be over soon

Sleep my child

Pretend you don´t see the tears in your fathers eyes
Pretend you don´t hear the call of your mothers cry

Sleep my child

Pretend there is no wound
Pretend it doesn´t hurt

Sleep my child

Follow me to the comfort of silence
Where darkness longs for light

Sleep my child

It will be over soon

Sleep...
y child

Close your eyes, don´t mind the shadows
They´re just a trick of the candlelight

Sleep my child

Take my hand, I´ll lead you to the dreamland
Don´t cry, it will be over soon

Sleep my child

Pretend you don´t see the tears in your fathers eyes
Pretend you don´t hear the call of your mothers cry

Sleep my child

Pretend there is no wound
Pretend it doesn´t hurt

Sleep my child

Follow me to the comfort of silence
Where darkness longs for light

Sleep my child

It will be over soon

Sleep...

31.08.2008.

Ja sam voljena... zvuk koji se prolama kao zvono u tišini...

Malo ću prestati pisati o svojim osobnim doživljajima i osjećajima... Imam jednu preljepu pjesmu, napisana je na papiru dao mi ju je sinoć onaj isti prijatelj koji mi je ranije napisao onu pjesmu, uglavnom, sjajno piše... Možda se i ja iskušam... Do sutra, ljubim... I da, ja sam voljena, a voljela sam nekoć, sad mogu umrijeti, meni je to dovoljno...

31.08.2008.

Kada čovjek ubije drugoga čovjeka onda je ubojica, kada poubija milijune onda je osvajač, a kada ih poubija sviju onda je Bog...

Ovo je još jedan od onih mojih depresivnih dana, ne mogu vjerovati koliko sam samo bila snažna sinoć... Pusto je ovo mjesto od kojeg svi odlaze... Da Tears bio si u pravu, veoma me dobro znaš, ono jučer nisam bila ja, da samo sam izgubljena djevojka u potrazi za ljubavi, ali svi koji su mi dragi povrijede me, kao i ti... Ne, nisi ti kriv, ne nisam ni ja, jednostavno tako je sudbina htjela, dva različita puta, isti cilj...Ljubav sam nazvala krivim imenom...  Ovo večeras je bila katastrofa iako sam samo pričala sa onim, krive osobe me vidjele s njim i naravno šta nakon toga slijedi, priče priče i priče, a samo izašli popričati prijateljski jer on odlazi sutra... Nema veze, u svemu ispadam najgora, iako, da me barem netko poznaje, da mi bar netko može pomoći izaći iz ove vječne tame... sreća je tako daleko za mene, neki cilj nedohvatljivi... Suze na mom licu,,, srce mi se lomi.... da me barem uzme k sebi, da barem nestanem...


Svaki novi korak je nova greška za mene... Zašto nisam kao ostali? Zašto ne mogu biti sretna?

30.08.2008.

Maaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

Jebe mi se za svakoga, nema šale sa ovom curom jer je preuzela sve u svoje ruke ( ne baš sve xD ) ... Čitam tako ja Antikrista od Nietscheta i ne nisam izgubila vjeru u Boga već sam dobila želju za moć,,, Nitko ne može uspjeti u životu ako ne bude težio za onim najvišim pa makar pao na putu prema uspjehu mora se dići nastaviti težiti i dalje, uspjet će... Uspjet ću, ne kažem da ću odmah sada ostvariti svoj cilj, neka polako to dolazi, s vremenom ... =) huh moja draga filozofija, ljubav moga života, nitko ti nije ravan,,, a ni meni... hihihihihihii jesam umišljena, ali ne nisam, samo postajem snažna, ne želim da ljudi više gaze po meni, odbacivaju me kad žele te vraćaju s potrebom, ne želim više biti ostatak, bit ću cjelina.., učinit ću svijet drukčijim, ne sumnjajte u to, jednog dana, obećajem sama sebi... Ljubav boli, ali bez nje ne možemo...

29.08.2008.

Pjesma napisana samo meni, od veoma dragog prijatelja, koji je ušao neprimjetno u moj svijet :

Tears of the Autumn Sky


Beneath the tears of the autumn sky,
Near the dead Tree of Life
There I stand, alone and sad
Whispering the eternal promises of love
Into cold winds of despair

There´s a scent of beauty in the air
She was here, so long ago, she was here
I still remember that faithful day
When we carved our names into this Tree
It was such a beautiful day, her kiss on my lips
Her scent in the air

(This movement in your eyes, a spark of paradise)

But now...
A Garden of withered memories stands here,
Where once our Paradise had bloomed

(So full of life, I lived my dreams
So full of love, you were with me)

Staring into this vast nothingness
I realize that I have nothing more to find here
But still I have this urge to follow her everywhere
It does n´t matter how far I must go
Or how hard it will get
I just must go on through this lane of sin
In remembrance on our last kiss

In days of grief, I dare to leave
On a silent journey of hope
Into the unknown I´ll walk again
Through the paltry roads of infinity I´ll go
I´ll travel on

I must move on
Feel the paradise once more
Wash out the misery from my soul
I move on, it´s time to go

29.08.2008.

LJUBAV U DOBA KOLERE

Nije mi padao nikakav drugi naziv za ovaj post na pamet =D ... inače to je naziv knjige koju trenutno čitam, od voljenog mi Marqueza, koji je kao što valjda znate toliko volio pisanje da su ga prozvali ludim te ga zatvorili da ne bi mogao pisati ali usprkos tome on je razrezao svoju ruku te svojom krvlju pisao po zidu svoga zatvora razne priče... Huh, ma knjiga i nije nešto što sam ja očekivala iako tek nakon pročitanih negdje 100 strana... Ma dosta o knjizi... iako još nešto :
Uspio ju je prepoznati u gužvi, kroz suze neponovljiva bola što umire bez ne, pogledao ju je posljednji put za uvijek, očima sjajnijima, tužnijima i zahvalnijima no što ih je ikad vidjela u pola stoljeća zajedničkog života, i uspio joj je reći  posljednjim dahom : 'Samo Bog zna koliko sam te volio.'
Ma prelijep je citat, a meni osobno je dosta ljubavi i svoj patnji, jednostavno želim uživati u svom životu jer sam postala svjesna kako sve brzo prolazi... Odlazi mi Maja, duša, sreća, ma a joj, plakat ću ne želim da ide, volimo je svi puno puno puno... Ma neka dolazit ćemo joj u Split povremeno a i ona do nas... Ne znam više šta da pišem jer nemam ni malo inspiracije... Ljubim...
Zamjerajući mu samo izdajstvo što je umro bez nje, a iskupljujući to uvjerenje da nikad nije bio toliko njezin kao tada, u mrtvačkom sanduku pribijenom s dvanaest, tri palca debelih, čavala, na dva metra ispod zemlje. 'Sretna sam', reče, ' jer tek sada pouzdano znam gdje je.'    (Ljubav u doba kolere)

24.08.2008.

Ljubav je stvar osećanja, a ne volje. Ne mogu voleti zato što hoću, a još manje zato što moram, stoga je obavezna ljubav glupost.

Imam neobičnu želju da nešto napišem, moje misli teku poput vode nošene teškom olujom,,, Teško mi se oduprijeti osjećajima iako i dalje znam prava stvar je učinjena... Krenem koračati dalje putem neke sreće, tek što krenem tuga mi spriječi put, pokušam dalje no i dalje me drži, kao da se izvlačim iz prostora potpune tame u kojem zvijeri razaraju moje tijelo, neobično težak cilj, ali uvijek uspijem koliko puta ću još biti zarobljena koliko li ću se puta još uspjeti izvući bez ijedne ogrebotine na svome tijelu ali zato u duši,,, na srcu,,, previše je rana..... Neobično, zašto baš ja, ta koja je bila dobra prema svima... uhh =( prestat ću pisati depresivne stvari... da nastavim o svom životu... Hmm danas je nedjelja, da, ovaj aha,,, u petak sam ostala do 4.30 vani ako ne i više, naravno to moji roditelji nikad ne bi dopustili svojoj 16-ogodišnjoj kćeri, ali hihihihihi ma kad već ne znaju =D uglavnom pobjegla sam iz kuće, i to zbog svog bivšeg, onog koji me povrijedio užasno ali eto, ljubavne rane može izlječiti samo osoba koja ih je zadala,,, i to je ustvari bilo jedino zanimljivo u petak, ili je to pak bila subota... ma kako god.. Hmmm šta je bilo sinoć, ah da, svirka u lennonu, onako fino je bilo nije da nešto extra sviraju ali opet. Čak sam bila i sa ma spomenut ću mu ime - prezime, bila sam sa Romićem, onako ok je momak, imamo previše toga zajedničkog, čak bih mogla reći da je on ja u muškoj verziji xD morali smo sinoć nešto raspraviti, to smo i učinili, ono čisto smo samo pričali, ovaj put, prošli nije bio baš takav, čak smo došli do zanimljivog zaključka, odnosno ženske se uvijek pale na one loše tipove čak će s nekim iako znaju da nisu vjerni i da ih žele samo iskoristiti tj nisu sve takve ali eto većina, i odbijaju one koji su stvarno dobri prema njima, oni koji bi učinili sve za nju, i kako toga dobrog odbiju ti dobri postaju također zli i to je lančana reakcija i zato su svi muškarci gadovi xD uhh joj =D jbt ... isto tako sam ja odbila romića, iako on nije baš najbolji ali izgleda da bi puno učinio za mene,. Ma šta ja znam uopće, i poslije sam pričala sa ma njegovo prezime neću spominjati uglavnom lik je drama kako god pogledaš, dao mi je super savjete, stvarno drama lik da opet kažem... Eto, žao mi je što imam ovakav život, jer onaj tko mi se sviđa je zauzet i sama sam ga otjerala, ma nisam ustvari samo je stvar što voli drugu... Život ide dalje, ja se još ne predajem.... <3 Volim vas sviju <3

23.08.2008.

,,,,

Kazu: treba covjek znati ko je, sta je, i gdje pripada; treba covjek znati pronaci sebe...

Kazu, da se to sto covjek trazi naziva Identitetom, vlastitim 'Ja'...

Kazem... i ja sam pronasla sebe, moje 'Ja' prepoznatljivo je drugima...

I meni je, samo kao odraz u ogledalu... isto, a drugacije... nestvarno...

Ja sam sve ono sto nikad nisam zeljela biti...

Jer...

Drugacije ne mogu...

Jer drugacije nisam mogla...

22.08.2008.

Voli da bi bio voljen...

Joj cijelo ovo jebeno vrijeme slušam Balaševića, ahh kako ga voliiiiiiiiiiiiiiiim =) =) I odlučila sam dosta depresije, mislim drama mi se sviđa lik, ali odluka je bila na njemu i ispravno je postupio to sigurno... Nekoga je morao povrijediti a ja znam da ću to proživjeti, možda ipak jednog dana, nikad ne znaš... Nadam se... I tu je još on, osoba koju sam voljela svim srcem, čini užasne stvari zbog mene, čak je izrezao moje ime na svoju ruku, što nije nikakav dokaz ljubavi ali eto kaže da mu je bilo lakše kad je to činio, ne znam šta da kažem... I željela bih reći svima koji su se rezali ili koji će doći u tu situaciju, a svi će doći jednom, uglavnom želim reći da ako to činite zbog kao neke ljubavi nemojte to činiti jer to nije nikakav dokaz ljubavi, naprotiv to je samo dokaz slabosti, ako zaista volite nekoga nemojte to činiti jer će se osoba zbog koje to činite osjećati samo kao posljednje govno i smatrat će se lošim. Vjerovatno će vam se vratiti, zavisi koliko je jaka ta osoba, jer će se okriviti i uvijek plašiti da se vi ne ubijete ili opet ne ozljedite, u izvjesnom trenutku pomislit će da vas voli, ali morate znati da vas ne voli, jer nikad ne bi otišao da vas voli... To je samo trenutak slabosti, promislite prije nego što uzmete nož ili žilet u svoje ruke, kako bi se vi osjećali da to netko čini zbog vas? Ako ste se već odlučili ozljediti to činite tako da osobu koju volite štitite svojim životom, čak i ako vam se ne vrati pobrinite se da bude sretan ili sretna to je dokaz ljubavi, željeti sreću onome koga volite žrtvujući svoju vlastitu sreću.... Volim što živim ovaj život, pun patnje za mene sreće za njih, ima li išta ljepše nego vidjeti kako se tvoja voljena osoba smije? Nema,,,, bar za mene, Bog mi je podario ljubav, ljubav prema drugima, a tek onda prema sebi...

21.08.2008.

Bez naslova...

Odlučila sam se prepustiti staroj ja, iako znam da će biti gorak kraj... Ne moguće je nalaziti se na ovome mjestu, ovo nije moguće, ne znam tko sam, možda nikad i ne saznam... Ne znam koliko vremena još imam svaki dan može biti zadnji. Prokleta ja bila i sve vezano uz mene, jer voljeti sam nekoć znala sada samo sjena zaborava... Žao mi je što sam povrijedila ove koje sam povrijedila, nadam se da će moje drugo ja sve ispraviti koliko god se zadržavalo na ovome mjestu... Nema ljeka za bolestan um,,, a svi znaju tko sam bila, tko ću opet biti... žao mi je ... oprostite... želim da zaspem...

21.08.2008.

Evo još nekoliko prelijepih citata u ime ljubavi ::::: "Nikad nemoj zaboraviti da je najmoćnija sila na svijetu ljubav." Nelson Rockefeller

"Oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka."

Kahlil Gibran

"Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe."

Kahlil Gibran

"Jednog dana kad ovladamo vjetrovima, valovima, gibanjem mora i silom teže, svladat ćemo i sile ljubavi. Tada će, po drugi put, čovjek otkriti vatru."

Pierre Teilhard De Chardin

"...dva sam se dana svakog trenutka pitao nije li ovakva sreća san. Kao da ono što osjećam nije ovozemaljsko. Još ne mogu pojmiti ovo nebo na kojemu nema ni oblačka."

Victor Hugo

"Dvoje koje je voljelo a sada su razdvojeni,

vezani sponama ljubavi zajedno su u srcu."

Walofred Strabo

" Will you love me for the rest of my life? " 

" No, I'll love you for the rest of mine. "

- From the movie "Phenomenon"

If you love someone you say it,...
you say it right then, out loud,...
or the moment just... passes you by.

- the 'Best Friend' to Julia Roberts "My Best Friend's Wedding"


"Snaga privlačnosti je nešto prekrasno. Ali pogrešno je nazvati ljubavlju. Istodobno je i ludo i opasno,

Ono što ljubav zahtijeva, osim čistih osjećaja, to je vrijeme, zajednička iskustva i duga i odmjerena povezanost između dvoje ljudi."

Stanton Peele

"Ljubim tvoje ruke i na koljena se pred tobom spuštam...

Da budeš siguran da sve misli moje, sav moj duh, cijelo srce postoje samo da bih te voljela.

Obožavam te... tako krasnog, tako savršenog, tako stvorenog da bude obasipan ljubavlju i obožavan, voljen do smrti i ludila."

Princeza Carolyne Jeanne Elisabeth Von Saynwittgenstein

"Živim ovdje daleko i tvoja sam

koji živiš ondje daleko moj si

ljubav nije od tijela

ona je tek duboko u srcima

gdje smo jedno."

"Dan je hladan i mračan. Jedina zraka svjetlosti koja dopire do mene, jedini izvor svjetlosti i topline moje je sjećanje na tebe, draga Marie.

Mislim o našim buđenjima na jezeru Como i o Firenci... Osjećam da sam zaboravio živjeti."

Franz Liszt

"Sve dok živim, moje srce nikad neće zatreperiti ni za kim drugim, koliko god on lijep i dobar, hrabar, odlučan i bogat ili plemenit bio, ja sam odabrala i nikoga drugoga neću."

Francuska pjesma iz 15/16 st.

Onog trena kad se predamo osjećajima, svijet doživljava preobrazbu:

ne postoji zima, ne postoji noć:

sve nesreće, sva praznina, sve to, pa i obveze, netragom nestaje..."

Ralph Waldo Emerson

"Ljubavne rane može izliječiti samo onaj ko ih je zadao."

njemačka poslovica


21.08.2008.

Tisuću je puta više zločina počinjeno u ime ljubavi, nego u ime mržnje...

Dok mi lice lome vjetrovi i lišće, polako odustajem NE MOGU VIŠE, na kraju  ostavit ću samo tijelo.. tijelo napokon sretno... bijelo...


Još jedan dan moje tuge, bol mi srce steže. Nikad nisam nekoga povrijedila, a sada to činim, nemilosrdno poput njega samoga... Uzeo mi je srce nekoliko puta, vratio ga bacivši ga samo pred moj prag... Ostavio me daleko u nekom svijetu u kojem izgubila sam trag... Samo Bog zna koliko sam ga voljela, a on mi je ono učinio, samo Bog zna koliko me sada voli, a ja mu činim ovo... Sebična sam i nemilosrdna, srce izgubila sam, voljeti sam znala, sada samo to je pusta magla... Osjećam se izgubljeno, željela bih sreću, mislila sam da je imam uz njega ali samo mi je poklonio vječnu tugu i nesreću... Moje srce pati, a nitko to ne može da shvati, željela bih da me On uzme k sebi jer tada bar bih živjela u sreći...  Oprosti što ovo pišem, ali svi znaju da NE MOGU VIŠE,,, =(

20.08.2008.

Napisano sa suzama u očima,,,

Tko je bio taj koji je ljubav prozvao imenom ljubavi? Zar ne bi bilo bolje da ju je nazvao umiranjem, kad ljubiti uistinu znači i umrijeti...

Mislila sam da sam se izvukla iz stalne patnje, tuge vječne koje moje srce razara iz trenutka u trenutak sve više i više... Ne znam da sam ikad pustila tako brzo blizu svome srcu, ne, ne smjem patiti znala sam da je kraj blizu iako još ne započetoj sreći.... Nije samo da mi 'suze' razaraju sreću već i on, lik koji mi je dolazio u snove ostavljajući tragove, duboke tragove pune patnje za mene ljubavi za njega... Koliko sam se puta samo razočarala u ovaj trag nazvan svijet, ponekad pomislim da se Bog urotio protiv mene, ponekad pomislim da su drugi krivi, ali uvijek shvatim da je do mene, do mene jebene kučke koja nije vrijedna ničega, ničije ljubavi, ničeka dobroga na ovome svijetu... Jer sam takva, sanjar koji se plaši svake nevolje, putnik koji uvijek kroči na krivi put, osoba koja traga za ljubavlju a uvijek naiđe na patnju... Počela sam upadati sve dublje i dublje u ovu rupu, zaustavljajući vrijeme, gledajući u prazninu tražeći ljubav koju nikada neću dobiti... I sad gledam samo svoje suze, patnja mi razara srce, i dalje tražim ono što nikad naći neću, tražim svoju davno izgubljenu sreću,,,

Tko je bio taj koji je ljubav prozvao imenom ljubavi? Zar ne bi bilo bolje da ju je nazvao umiranjem, kad ljubiti uistinu znači i umrijeti...

17.08.2008.

.........

Mislim da sam ajme zaljubljena...

17.08.2008.

...

Dovoljno su zajedno proživjeli kako bi shvatili da je ljubav uvijek ljubav, bilo gdje i bilo kad, tim gušća što je bliža smrti...

Eto jučer sam opet bila vani, i večeras ću najvjerovatnije. Pokušavam da mi iziđe iz glave ali ne ide. Malo sam se previše zanjela nisam smjela, on svakako ima drugu. Ne mogu vjerovati koliko sam se zanjela, plače mi se ali jednostavno ne želim više plakati, dosta mi je... Sinoć sam se rasplakala joj glupo žensko =( xD Moram reći da mi je bilo prelijepo sinoć osim toga s plakanjem, bila je pomračina mjeseca ali nisam gledala, ono povremeno kad naletim pogledom... I što se tiče moje jučerešnje tuge zbog prijateljice, nisam smjela biti tužna jer mi je željela samo dobro, znam da sam napravila ajme pogrešku i mogla me stajati mnogo toga, ali eto i to sam riješila ali srce opet boli,,, S drugom je,,, uvijek će biti... nije važno... valjda...

16.08.2008.

SAVE ME

Srce me puno boli =( ahh ne znam, sve ono sinoć, boli... Trebala bih se početi navikavati na bol, ali ova bol je neusporediva sa bilo kojom drugom, jer nanjela mi ju je frendica, ali nema veze... Preživjet ću, iako se bojim da ću se pretvoriti u osobu koja ne želim biti... Sve me ovo ubija, sve... Još ovo stanje s njim, naravno, ne želi nju povrijediti, da ne želi nju povrijediti, nju... Mislim da je vrijeme da počnem, sa svojojm pričom.... ali šta da napišem u toj priči osim da me bol razara otkako znam za sebe... Svaki dan prati nova patnja... Jednostavno želim zatvoriti oči na neko duže vrijeme i biti zarobljena daleko od sviju daleko čak i od sebe same. Šta da učinim? Ne znam, ponekad me tješi pomisao da ipak nisam najlošija nit najgora osoba na ovome svijetu, ali kako da znam da to neću jednoga dana i postati... Čini se kao da ću se opet zatvoriti, da neću dati nikome više blizu sebe, to bih valjda trebala i učiniti, ne bi bar bilo bola... Ili bi me opet pronašla?

16.08.2008.

=(

Mislim da mi je previše stalo do njega, ne znam šta da radim, ne znam da li je ovo ljubav, ma ne znam uopće šta mi je, bolje da prestanem sa ovim riječima... Samo se molim Bogu da mi pomogne,da se ne zaljubim previše... ahh,,,, =(

14.08.2008.

Sve će proći gospodine....

Ali kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?

Malo sam nervozna u ovom trenutku, iako ne znam da li da ovo stanje nazovem nervozom ili ljutnjom, jer ne samo da sam ostala u kući već uhhhh... Ne znam ni ja.... Ubrzo će nastava, opet glupa gimnazija svi oni profesori, iako se malo radujem vidjeti Božu, jbt nema boljeg profesora, ali samo zato što je onako malo, hmmm, ne kuži neke stvari =D  I spustiš majicu ocjena je bolja, bar meni pali xD Ahh eto oraspoloži se misleći na njega xD xD xD Joj jedva čekam sutra kad ću izaći, ma ja trenutno pišem gluposti koje nikoga ne zanimaju, s toga pussek =D =)

14.08.2008.

Erih Paul Remark je jednom rekao:

''Prošlost! Sa njom ne možemo ništa početi. Ona nas pritišće. I ono što je dobro bilo, moramo početi iznova, ne možemo natrag... '' /Vrijeme života i vrijeme smrti/

Eto još jedan divan citat iz knjige koju čitam... Ali mislim potpuno je imao pravo, zašto da se vraćamo? Nego ne znamo o čemu sad da vam pišem, sad kad su mi misli usmjerene samo na jednu osobu... O njemu bih mogla pisati redove i redove, ne bih prestajala u ovom zanosu...  Ali opet ne znam gdje da počnem kad ne znam gdje je početak, da li postoji, imamo li uopće početak, kad ne znam da li je već kraj... Osjećam se izgubljeno, bez njega u mojoj blizini, ne, više se izgubim kad je on tu, neprestalno mislim na njega, nešto ima što nitko drugi nemaju, nešto, neopisivo... Ahh evo opet me obuzelo nešto što nazivamo zanosom,,, Trebala bih prestati pisati ove redove jer misli ove moje trebaju tajna da budu, ali lakše mi je gledati ih na monitoru, nego imati ih u glavi... Ako ikad budem u stanju, pobjeći ću od ljubavi...

                                                  *Violet Rose*

13.08.2008.

Now I'm standing close to you, it's just something that I do when I feel love...

Kako da vam ovo objasnim, stanje neobjašnjive sreće ili pak tuge? Kako da kažem da sam omamljena i najmanjim njegovim pokretom, kako da shvatite kad mene i njega uopće ne poznajete, kako da se prepustite ovoj priči kojoj početak još nije započet, a kraj je tako blizu...? Kako uopće da znam što se događa u meni kad uopće ne znam tko sam... Na otoku tuge bijahu zarobljena, potpuno sama, izlaz je bio daleko, ne, izlaz za mene kao da nije postojao u tom trenutku... Neobičnu igru sudbina igra, pomalo tužnu za curu poput mene, zar sam se morala zaljubiti tako rano??? Činio se kao netko neosvojiv, nemoguć za curu poput mene, nikad nisam znala šta je to tako privlačno na meni, ipak sam samo osjetljiva cura, sklona porazu iako težim pobjedi...  Remark je jednom rekao da kada čovjek nekoga voli da se javljaju mnoge vrste strahova za koje ranije nije ni znao.., ne želim se opet bojati, ne želim da me opet povrijede, ali kasno je, već je osvojio moje misli, već je osvojio dio mene, samo je pitanje kada će se moje srce predati i otići k njemu... Bojim se... Jebeno se bojim, ne želim opet patiti...


                                   *Violet Rose*

10.08.2008.

pola moga svijeta...:(...

Znam da nije lako zivjeti sa tim
znam, al' ipak svaki novi dan na nas me podsjeti
da je moglo biti sve bolje i drugacije, al' te nema
da je moglo biti sve kao nekad, kao prije
kad su te ruke grlile

Znaj da nije lako da te prebolim
sad trazim razlog da te sto puta vise povrijedim
da na dusi osjetis ovaj nemir, ovu bol sto se sprema
kad na kozi ostane jedan trag i sjecanje
da nas vise nema

On tebi daje sve sto ja nisam znao
sada znam da previse ljubavi ti smeta
on meni krade te, a ja te ne bih dao
sa tobom mi odnosi pola moga svijeta  

                                                                     
by:fallen angel...

10.08.2008.

...

..."at this moment there are 6.478,818,671 people in the world...Some are running scared...Some are coming home....Some tell lies to make it trought the day...Others are just not facing the truth...Some are evil men,at war with good...And same are good,struggling with evil...Six billion people in the world,six billion souls,and sometimes all you need is one..."
                                  
                                                                        by:fallen angel...                                                                                                           

10.08.2008.

Fallen Angel...

Ne trazis mnogo od mene,mozda sam ipak samo sjena ili crni zaborav...Zivot mi je pruzao mogucnosti,mnogo puteva,a na jedan put,bas onim kojim sam ja zeljela poci,na taj put si krenuo i ti...Zarobio si mi sudbinu,ucinio si da te volim,volim vise od zivota...Jednog dana sviju cemo izgubiti,ostat cemo sami,svi su osudjeni na propast...Ne znam da li cu i dalje zeljeti koracati ovim putem bez tebe...Jednog dana...Neces me vise voljeti...
                 
                                                                                                                                     by:fallen angel

08.08.2008.

In the dark...

When it seems like the world around you's breaking
and it feels like there's no one else around you
And it's quiet there's a silence in the darkness
and it sounds like the carnival is over

As you walk in the crowded empty spaces
And you stare at the emptiness around you
You wanna go to the city and the bright lights
And get away from the sinners that surround you

'Cause I will be there and you will be there
We'll find each other in the dark
And you will see and I'll see it too
'Cause we'll be together in the dark


'Cause if it's coming for you
then it's coming for me
'cause I will be there
'Cause we need each other in the dark

And if it terrifies you then it terrifies me
'Cause I will be there
So we've got each other in the dark

As I look in to the sky the sparks bright as ice
You want me to take you over there
I want you to stay with me
'cause you're not the only one
The only one

No no
Don't worry you're not the only one

'Cause if it's coming for you
then it's coming for me
But I will be there
'Cause we need each other in the dark

And if it's panicking you then it's panicking me
But I will be there
So we've got each other in the dark

In the dark
In the dark
We'll need each other in the dark
In the dark
In the dark
We'll hold each other in the dark
Now we're save together in the dark
'Cause we've got each other in the dark

08.08.2008.

Ovo sam ukrala veoma dobrom prijatelju s bloga.... Ma neće me ubiti =D =) Ne osjećam se ovako nit išta, samo mi je fin tekst...

On dolazi u moje snove samo da opet moze otići, da me podsjeti koliko ga volim i koliko mi znači. Mozda zapravo i ne shvaća da se u meni bore, sapliću sjećanja, da kroz mene govore demoni ljubavi.......


I sve dok ne dođe dan kad sudbina dovede onog koji je suđen...
Bit ću sama.. Sasvim sama...


Oprosti nama nije bilo suđeno... Mi smo dva svijeta veoma lijepa al sasvim različita... Nas ne spaja ljubav već samo strast... Mi moramo naučiti podnijeti sami sebe jer to ja ne mogu za tebe nit ti to možeš za mene...

Nek sreća prati tvoj put.. I nek ti pomogne ona u koju vjeruješ.. ne zamjeraj mi ništa. Ovako je moralo biti.. Oprosti mi za sve, možda nisam bila vrijedna…

Nastavi živjeti svoj život onako kako najbolje znaš.. Ja ću učiniti isto..Možda ću pasti, a možda i uzletjeti.. To tebe ne zanima.. nikad nije ni trebalo…

Ne traži me više nikada… Jer neću više biti tu… Ne za tebe…


Stariji postovi

...Živimo kako i sanjamo - sami...
<< 03/2013 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI LINKOVI

Voljet ću je i nećemo imati ništa, je li joj to dovoljno? Voljet ćemo se rekla je ozbiljno, a to je mnogo, to je sve. Ništa mi drugo ne treba...
Nisu mi podigli spomenik i ime će mi uskoro biti zaboravljeno, ali sam volio nekog svim svojim srcem i dušom, a to je meni oduvijek bilo dovoljno...

Sva raznolikost, sva draž, sva ljepota života slaže se od svjetlosti i sjene...
Sve će proći gospodine... Ali kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?

Slijedi svoj san ma koliko on bio dalek i nesiguran jer snovi umiru kao ljudi, a znače više od života...
Uspio ju je prepoznati u gužvi, kroz suze neponovljiva bola što umire bez nje, pogledao ju je posljednji put zauvijek, očima sjajnijima, tužnijima; zahvalnijima no što ih je ikad vidjela u pola stoljeća zajedničkog života, i uspio joj je reći posljednjim dahom: Samo Bog zna koliko sam te volio... ( Ljubav u doba kolere - Marques )


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
36741

Powered by Blogger.ba